Sadfishing – novi pojam u svijetu društvenih medija koji ste sigurno nebrojeno puta vidjeli putem društvenih mreža, ali niste znali da postoji naziv za to. Znate onaj selfie sa suzom u oku? Nekoliko depresivnih storyja? Tekst ispod fotke o tome kako se osoba osjeća loše i traži da joj pošaljete srce kao znak podrške? Novoskovani pojam sadfishing upravo predstavlja to – traženje pažnje putem društvenih mreža tako da se izaziva sažaljenje kod pratitelja, a time broj pratitelja i lajkova raste kao i što se angažman povećava.
Što je sadfishing?
Spisateljica Rebecca Reid skovala je ovaj termin koji se bespućima interneta proširio brzinom munje. Mnogi su prepoznali svoje pratitelje u tome, a možda je netko prepoznao i sebe. Naime, nakon što je Kendall Jenner napravila kampanju s brendom Proactiv gdje je sjedila pred kamerom u bijeloj majici i objavila da će otkriti svoju bolnu tajnu. Plačući je priznala da i ona ima akne! Njezini vjerni obožavatelji su joj slali podršku i ljubav putem društvenih mreža, hejteri su još više hejtali, ali cilj je postignut – o tome se pričalo u apsolutno svim medijima i na svakom drugom TikTok ili Instagram profilu.
Nemojte misliti kako se sadfishing događa samo među slavnima kojima, budimo realni, niti ne treba više pažnje. Ono se događa i u svakodnevnom životu s ljudima koji nisu javne osobe ili influenceri, ali imaju potrebu reći: „Ne znam kako se nositi s time“, „Zna se tko su pravi prijatelji jer su me pitali kako sam“, „Već tjedan dana ležim depresivna, hvala vam što se brinete. Volim vas sve“ i sl. Sigurno znate o kome pričamo, jer pratite barem jednu takvu osobu. Poanta je u način na koji on(a) želi zabrinuti pratitelje kako bi dobila željenu pažnju koja će rezultirati slavom ili novcem ili većim reachem na mrežama ili nečim četvrtim.
Najveća opasnost za djecu
Digital Awareness UK, digitalna wellness agencija usmjerena na poboljšanje digitalne svijesti i utjecaja interneta na mlade ljude, intervjuirala je 50 000 djece u dobi od 11 do 16 godina o njihovoj upotrebi tehnologije. Rezultati istraživanja su otkrili kada djeca putem interneta žele iskreno razgovarati o svojim problemima i potrebu za podrškom traže među online zajednicom, vjerojatno će završiti razočarani jer neće dobiti odgovor koji žele čuti.
Naravno da je tako jer oni nemaju milijune obožavatelja koji vape za njihovom pažnjom, za razliku od slavnih osoba na koje se ugledaju. Umjesto obožavatelja, većina tinejdžera ima vršnjake, a tinejdžeri uživaju uživati u tračevima i zaista mogu biti okrutni. Naime, način na koji slavne osobe koriste svoje društvene mreže direktno utječe na to kako mladi koriste svoje. Kad netko s 1,7 milijuna pratitelja kaže da se osjeća tužno, njihovi fanovi će ‘poludjeti’ i obasipati ih pažnjom. No, što kada si dijete od 14 godina? Sa 75 pratitelja efekt neće biti isti, što dovodi do ogromnog razočarenja tinejdžera.
Budući da društvene mreže prikazuju lažnu stvarnost poput nepostojećeg luksuza i glamura (npr. slikanje u privatnom avionu što se na kraju ispostavi kako je fotografija iz studija), lažnih prijateljstava, „savršenih“ lica i tijela, bez bora, celulita itd. To stvara komplekse i zrelim ženama, pa kako ne bi onda mlađoj populaciji? Isto tako društvene mreže uče djecu kako postići pažnju sadfishingom.
Generacija Gen Z odrasla je s mobitelom u rukama gledajući savršena lica i tijela ne znajući kako su provučeni kroz ruke profesionalaca i nebrojeno filtera. Žele postići tu pažnju koju imaju celebovi, a kada ih vide kako plaču na videu jer imaju akne, napravit će isto to. Nažalost, najvjerojatnije će se dogoditi suprotan efekt od željenog.
Ne može se raspoznati pravi problem od traženja pažnje
Sadfishing nije uvijek izraz za osudu. Postoji ona skupinu ljudi koja otvoreno govori o svojim problemima s mentalnim zdravljem putem mreža, a time pomaže u dizanju svijesti o određenim dijagnozama, surađuju s udrugama i drugim projektima. Očito je dobra stvar ako ljudi, visoko profilirani ili neki drugi, otvoreno govore o svom mentalnom zdravlju na javnim forumima. Njihov glas se daleko čuje i pomaže u smanjenju stigme vezane za traženje pomoći i smanjuje se kulturu šutnje o problematici.
Ako vam treba pomoć, potražite je na vrijeme
Problemi s mentalnim zdravljem ne mogu se izliječiti, pa čak ni ublažiti, ako vam netko tko vas prati šalje emotikona s poljupcima. S druge strane, znamo koliko ljudi mogu biti zli pa izlaganje takvoj ranjivosti može završiti neslavno jer ćete postati predmet ruganja ili će vas netko iskoristiti za svoju korist.
Dijeljenje emocija i osjećaja na internetu nije nužno zlo i ako osjećate potrebu, učinite to. Međutim, imajte u obziru da ako vas nešto zaista muči, društvene mreže vas neće izliječiti. Ono što možete raditi jest širenje svjesnosti o problemu, ali ako se i vi borite s nečime, javite se svom liječniku.
