Kolovoz je vjerojatno jedini mjesec u godini u kojem kao iz paštete od svukud iskaču fotke golišavih tijela, instagramski klikabilnih morskih plavetnila, sladoleda ili pive koji se pretaču u obilnim količinama. Sjećam se i kao klinka, trend je nekad bio da se moraš vratiti preplanuo s mora jer u suprotnom to znači da i nisi bio, pa jadan ti, dok je danas taj trend ovjekovječiti to na Instagramu kao dokaz s kojim se suviše često maše svima ispred nosa. Jer da se zna. Radi tog nekadašnjeg trenda, koža me lijepo nagradila pokojom hiperpigmentacijskom mrljom jer nisam marila za ispravnu zaštitu od loših sunčevih zraka, dok danas, jednako tako ne marim za društvene mreže i te silne dokaze kojima svi mašu ispred nosa kao da se natječu čije je more plavetnije, a čija plaža pješčanija.
Čemu, pobogu, siliti godišnji odmor da čamiš na prekrcatoj plaži, pokušavaš se ohladiti u pretoplom moru, ližeš sladoled ili piješ pivu koji te ionako neće osvježiti, vučeš se po prekrcatim autocestama, pržiš se na suncu da uhvatiš dokaz, namećeš si strogi plan putovanja jer godišnji mora biti idealan, ili si nervozan jer zašto baš sada pada kiša dok si ti na godišnjem odmoru. U ovom konzumerističkom društvu odmor se i dalje nameće kao nešto što se mora pokazati da si bio, imao i sproveo. A da li si se stvarno odmorio, to je manje bitno.
Ali realno, samo 20 % ljudi se s godišnjeg odmora vraća sretno, navode neki psiholozi. Džabe plaža, more i sunce, kad sa sobom nosiš i mentalnu prtljagu. Znaš kako kažu, možeš se odseliti i na kraj svijeta, ali brige putuju s tobom. Zbog siline nametnih trendova i brain washinga, tako i godišnji odmor shvaćamo po špranci – u kolovozu su svi na godišnjem, a godišnji provodiš na moru i točka.
A što fali godišnjem odmoru na balkonu? Ili u prirodi? Ili šetnji? Ništa, ama baš ništa. Dapače, dok su zagrebačke ceste prazne kao na divljem zapadu, možeš ploviti tim ulicama i od miline se osjećati kao da ploviš na barci. Lagano se ljuljuškaš tim praznim zagrebačkim ulicama, dok umjesto sveopće nervoze u zraku sada vlada zen raspoloženje. Pravi morski štih opuštenosti.
Ali da ne skrećem previše s teme, godišnji odmor je prije svega mentalni odmor, bio ti na moru ili na svom balkonu. I odmor treba shvatiti ozbiljno. Jer svi znamo dobro poznati teorem – ako radiš umoran, radit ćeš cijeli dan i ništa nećeš napraviti.
Ja zamišljam godišnji odmor, i dapače sprovodim ovih dana, prvenstveno kao mentalni odmor. Ne treba mi more za to. Mogu ga provoditi bilo gdje. Šetnja prirodom na svježem zraku i dnevnom sunčevom svjetlu od samo 20 minuta i gledanje u prirodne izvore kao što je vijorenje krošnje drveća, smanjuje napetost i stres za više od 10%, opet navode stručnjaci. I aktivira taj famozni parasimpatički sustav za čak 56 %. Prema istraživanju Europskog kardiološkog društva, oni koji svakodnevno šeću barem 25 minuta produljuju svoj život za tri godine. Isključi mozak, skreni misli od svakodnevnih briga i usredotoči se na aktivnosti koje ti donose užitak, budi prisutan u sadašnjosti – i činiš dobro za svoje mentalno zdravlje. Ujedno, svjesno to prakticiraj kako bi mogao stvoriti zdravu naviku i primijeniti ju kada prođe godišnji odmor. I ući u onih 20 % sretnika koji se s godišnjeg odmora vraćaju sretni.
Odmor je i vrijeme za slow living, slow food, slow travell, slow gardening, slow education. Sve što ima veze sa slow, a manje s brzinom životnog tempa koji donosi stres, nesvjesnost, brige i pritisak. Odmor je i Dolce far niente. Odmor je i vrijeme nježnosti prema sebi. Mentalni odmor je i kontemplacija, introspekcija, resetiranje i naštimavanje na početne postavke. Odmor je i mentalno čišćenje.
Evo, moj godišnji odmor je vrijeme i za čišćenje mentalnih i fizičkih ladica, preslagivanje „htijenja“ i „željenja“, ali i vrijeme za pofarbati onu policu na balkonu koja se ružnoćom ističe od ostalog novo kupljenog vrtnog namještaja koji je trebao imati jedinu svrhu – odmor na balkonu. Volim kada uhvatim vrijeme za popraviti nešto po kući, a eto i silom prilika vrijeme za majstore koji su došli očistiti okućnicu jer nisu do sada stigli. Nema ništa bolje od dobrog starog feng shuia. Znali su ti drevni istočni narodi kako je čišćenje starog (smeća) dobro za mentalno zdravlje.
Odljev mozgova i odljev pameti
I sve bi bilo super da nemaš posla s lošim radnicima. Ima ih naravno i dobrih. Ali čini mi se u današnje vrijeme, sve manje. Svojeglavi, tvrdoglavi, pravi muktaroši – često znaju puno bolje što je dobro za tebe i što ti treba napraviti, i više nego što ti znaš. Pa te uvjeravaju u to. Čak i u tom obliku da znaju najbolje kako da ti prodaju svježi zrak. Evo, gospoda koja nam trenutno šišaju živicu, itekako dobro znaju koliko treba odrezati drvo (op. što bliže korijenu jer ionako će opet narasti kad-tad?), pa te uvjeravaju kako je bolje ošišati više jer da bi imao više zraka. Zna on to, kaže, pa radio je u Zrinjevcu. Hmm. Zar mi je vani potrebno više zraka?! Više me brine onaj susjed do mene koji često u noći kurbla aute u svom dvorištu, pa će „poremetiti“ sav taj friški zrak sad kada je živica totalno oćelavila. Doslovno.
Pa se pitam kako nam se desio taj odljev pameti u vremenima kada euro ambiciozno nameće visoki standard i životni stil pravih gospoda dok su nam statistike i dalje vrlo loše što se tiče odljeva mozgova (Hrvatska je sedma na svijetu po stopi nezaposlenosti). Dragi susjedi iz Češke, Poljske ili Mađarske koji su u Hrvatskoj manje popularni turisti, bili su kao i Hrvatska, zemlje u tranziciji gospodarstva dok danas imaju puno manju stopu nezaposlenosti nego mi.
I tako, dok se vrtiš u krug s radnicima (jer se desio odljev pameti), ponekad shvatiš da moraš zasukati rukave i posao napraviti sam. Sva ta neka tuđa „mentalna posla“ pardon „sranja“, zadaju previše brige i nedostatak pameti što nije dobro za godišnji/mentalni odmor.
Slobodno zasuči rukave dok si na odmoru. Dok god guštaš u tome, dobro je
Ali dapače, mentalan odmor može ponekad donijeti upravo fizički rad. Staviti mozak na „pašu“ dok obavljaš rutinske fizičke poslove, koji ako uz to imaju i neku dobru svrhu, donosi zaista oslobođenje u glavi. I onaj dobar osjećaj. Pravi hype! Sretna si što si napokon uspio pofarbati onu policu s balkona koja se sada tako lijepo i skladno uklopila u cijelu vrtnu garnituru namještaja dok uživaš na svom penthouse skladnom balkonu s tirkiznim suncobranom ispijajući osvježavajuće piće i uživaš u blaženom miru i tišini (jer i susjedi su na moru). I planiraš neko novo putovanje koje nije more, a možda i je, nije bitno. Bitno je i da uzimaš odmore češće kroz godinu, makar i na par dana, nego jednom godišnje u duljem trajanju. Kažu stručnjaci da je to dobro za mentalno zdravlje (i odmor). Kažu stručnjaci i da je planiranje godišnjeg odmora dobro za mentalno zdravlje jer donosi zadovoljstvo. Pa najbolje onda slušati stručnjake dok još imamo u Hrvatskoj ponešto „mozgova“.
Ono što želim reći od samog početka teksta jest da godišnji odmor ne treba nužno dovesti u jednadžbu s morem. Nemam ništa protiv mora. Godišnji odmor se može iskoristiti i za vlastiti razvoj, posvetiti se onomu što te zanima, čitati i proučavati ili jednostavno uživati u miru i tišini. Pokušati naštimati gumb na ispravnu frekvenciju na kojoj vibriraš kao najsretnija osoba na svijetu. Kada odmaraš – odmaraj. Dobro se naspavaj, počasti organizam laganijom prehranom s puno sezonskog voća i povrća da se može i ono detoksicirati, pokreni tijelo s kojim god oblikom tjelesne aktivnosti (i svakodnevna šetnja se računa), stavljaj češće mobitel na airplane mode, udahni svježi zrak po mogućnosti u parku ili ispod drveta, putuj, ali putuj svjesno i za sebe (ne za druge). Budi svjestan. I tada ćeš se zaista odmoriti. Jer realno, sigurno to ne radiš često dok se vrtiš u žrvnju svakodnevice poslovne godine. I zato, napravi to sada. Dobar odmor želim svima.
