Iinicijativa za Zakon o socijalnoj skrbi, koji će uključivati pravo na doplatak za tešku invalidnost, pokrenuta je početkom tjedna na zajedničkom sastanku predstavnika nacionalnih saveza osoba s invaliditetom s predstavnicima Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi.
Predsjednik Hrvatskog saveza slijepih Vojin Perić je rekao da resornom ministarstvu daju sto dana za izradu zakona, te da vjeruju kako osobe s invaliditetom mogu uskoro očekivati njegovu primjenu.
Doplatak nije socijalna pomoć
Ujedno je pojasnio da doplatak ne predstavlja nikakvu socijalnu pomoć, nego samo kompenzira troškove prouzročene invaliditetom.
Radna skupina započet će posao počwtkom veljače, a na skorašnjoj radionici bit će predstavljena austrijska iskustva.
– Pored sljepoće postoje i 100-postotna tjelesna oštećenja koje imaju za posljedicu korištenje raznih vrsta ortopedskih pomagala poput štaka, štapova, hodalica, aparata za disanje, čišćenje dišnih putova i drugih. A tu su i osobe koje su zbog invalidnosti vezane uz krevet. Zato treba točno precizirati što je teža invalidnost, ulaze li tu samo fizička oštećenja ili primjerice i teške mentalne retardacije i slično, smatra mr. sc. Mirjana Dobranović, predsjednica Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida
(HSUTI).
Prema registru osoba s invaliditetom i popisu stanovništva iz 2001. godine u Hrvatskoj je 12.560 trajno nepokretnih osoba s invaliditetom, 5.900 osoba s oštećenim vidom i 7.201 osoba u invalidskim kolicima.
Ne trpati sve invalidne osobe u isti koš
S jednakim nestrpljenjem osobe s invaliditetom iščekuju Zakon o osobnom asistentu koji bi ubrzo trebao ući u saborsku proceduru.
Inače, unatrag tri godine Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti provodi pilot-projekt osobnog asistenta za osobe s invaliditetom kako bi se što kvalitetnije zadovoljile potrebe osoba s najtežom vrstom invaliditeta i omogućio im se što kvalitetniji i neovisniji život.
– Imam dojam da se slijepe i slabovidne osobe poput nas, koje mogu biti prilično samostalne pokušava na ovaj način ograničiti. Slijepoj osobi ne treba osobni asistent ali može biti od velike pomoći osobi koja doista ne može ništa bez tuđe pomoći. Mislim da je problem što nas se sve želi strpati u jedan koš. K tome, posve mi je nelogično da osobni asistent ne može biti nitko od članova obitelji. Dakle, osoba koja jako dobro poznaje nas i naše navike, rekao je Mirko Hrkač, koji je od posljedica dijabetesa izgubio vid.
Projekt udruge Zamisli
Kao dobar primjer za potrebu osobnog asistenta naveo je projekt udruge Zamisli – „Asistent u nastavi“, gdje se osobama s invaliditetom pomaže u obrazovanju na način da im se na nastavi pišu bilješke ili im se čita gradivo i slično.
Neosporno je da su osobni asistenti od velike koristi osobama s težim invaliditetom jer im mogu pomoći u održavanju osobne higijene, kod fizioloških potreba, zatim pri odijevanju, hranjenju, davanju lijekova, kupnji, dizanju i lijeganju u krevet i sličnom.
Predsjednik Hrvatskog saveza slijepih Vojin Perić je rekao da resornom ministarstvu daju sto dana za izradu zakona, te da vjeruju kako osobe s invaliditetom mogu uskoro očekivati njegovu primjenu.
Doplatak nije socijalna pomoć
Ujedno je pojasnio da doplatak ne predstavlja nikakvu socijalnu pomoć, nego samo kompenzira troškove prouzročene invaliditetom.
Radna skupina započet će posao počwtkom veljače, a na skorašnjoj radionici bit će predstavljena austrijska iskustva.
– Pored sljepoće postoje i 100-postotna tjelesna oštećenja koje imaju za posljedicu korištenje raznih vrsta ortopedskih pomagala poput štaka, štapova, hodalica, aparata za disanje, čišćenje dišnih putova i drugih. A tu su i osobe koje su zbog invalidnosti vezane uz krevet. Zato treba točno precizirati što je teža invalidnost, ulaze li tu samo fizička oštećenja ili primjerice i teške mentalne retardacije i slično, smatra mr. sc. Mirjana Dobranović, predsjednica Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida
(HSUTI). Prema registru osoba s invaliditetom i popisu stanovništva iz 2001. godine u Hrvatskoj je 12.560 trajno nepokretnih osoba s invaliditetom, 5.900 osoba s oštećenim vidom i 7.201 osoba u invalidskim kolicima.
Ne trpati sve invalidne osobe u isti koš
S jednakim nestrpljenjem osobe s invaliditetom iščekuju Zakon o osobnom asistentu koji bi ubrzo trebao ući u saborsku proceduru.
Inače, unatrag tri godine Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti provodi pilot-projekt osobnog asistenta za osobe s invaliditetom kako bi se što kvalitetnije zadovoljile potrebe osoba s najtežom vrstom invaliditeta i omogućio im se što kvalitetniji i neovisniji život.
– Imam dojam da se slijepe i slabovidne osobe poput nas, koje mogu biti prilično samostalne pokušava na ovaj način ograničiti. Slijepoj osobi ne treba osobni asistent ali može biti od velike pomoći osobi koja doista ne može ništa bez tuđe pomoći. Mislim da je problem što nas se sve želi strpati u jedan koš. K tome, posve mi je nelogično da osobni asistent ne može biti nitko od članova obitelji. Dakle, osoba koja jako dobro poznaje nas i naše navike, rekao je Mirko Hrkač, koji je od posljedica dijabetesa izgubio vid.
Projekt udruge Zamisli
Kao dobar primjer za potrebu osobnog asistenta naveo je projekt udruge Zamisli – „Asistent u nastavi“, gdje se osobama s invaliditetom pomaže u obrazovanju na način da im se na nastavi pišu bilješke ili im se čita gradivo i slično.
Neosporno je da su osobni asistenti od velike koristi osobama s težim invaliditetom jer im mogu pomoći u održavanju osobne higijene, kod fizioloških potreba, zatim pri odijevanju, hranjenju, davanju lijekova, kupnji, dizanju i lijeganju u krevet i sličnom.
You must be logged in to post a comment Login