Na emocionalnost se obično gleda kao na žensku karakteristiku. Djevojčice plaču, dječaci negativne emocije ,,čuvaju u sebi“. Za žene se podrazumijeva da su tople, drage, mile, a prije svega osjećajne. Muškarci s druge strane moraju biti nositelji prihoda, glave obitelji i već spomenuti ‘jači spol’.
Kada postanu odrasle osobe, zbog razlika u izražavanju emocija, mogu imati problema međusobnim odnosima. Žene smatraju da su muškarci bezosjećajni, a muškarci da su žene preosjetljive i da ulažu previše emocija u sve što rade.
Izražavanje emocija i podjela uloga
Prema kulturološkom shvaćanju emocija, smatra se da je izražavanje emocija uvjetovano podjelom uloga, te kroz razvoj dječaci uče da kontroliraju emocije tuge i straha, ali da slobodno izražavaju svoj bijes, odnosno agresivnost.
Djevojčice uče da ispoljavaju vlastite emocije bilo kroz plač bilo riječima, ali ne i da budu agresivne. Kažnjavanje muškaraca zbog iznošenja emocija često se vidi u pogrdnim komentarima i umanjivanju njihove muškosti. Upravo zbog mogućnosti da ispadnu ‘manje muževni’, istraživanja pokazuju kako čak 38 posto muškaraca izbjegava razgovarati s drugima o svojim osjećajima, a 39 posto ih čak i mijenja svoje ponašanje, kako, pogađate, ne bi ispali manje muževni.
Ipak, je li samo društvo uspostavilo ovakve obrasce izražavanja emocija ili postoji predispozicija za to?
Biološko gledište ukazuje na to da su razlike u doživljavanju i izražavanju emocija među spolovima dijelom uvjetovane utjecajem različitih hormona i razlikama u fiziološkim funkcioniranju moždanih struktura.
Ako plakanje definiramo kao svako stanje u rasponu od vlažnih očiju do glasnog jecanja, žene u prosjeku plaču 5,3 puta mjesečno, a muškarci 1,3.Ta je razlika dijelom biološki uvjetovana: muški spolni hormon testosteron može zakočiti plakanje, dok ga prolaktin, kojega žene imaju više, može potaknuti.
Smatra se da hormon testosteron, koji je zadužen za razvoj primarnih spolnih karakteristika kod muškaraca, utječe i na razvoj agresivnosti kod ovog spola. Kod žena je dominantniji hormon estrogen pa su prema tome one manje agresivne.
Primijećeno je također da se kod ženskog spola brže razvija područje moždane kore koja je zadužena za verbalne sposobnosti i emocionalno funkcioniranje dok se kod muškaraca prije razvijaju područja zadužene za rješavanje specijalnih i mehaničkih problema. Ovim se objašnjava da je ženama lakše verbalizirati svoje osjećaje nego li je to muškarcima.
Kada ukrstimo ova dva gledišta, najvjerojatnije je da se pod utjecajem biološke predispozicije razvio specifičan odnos sredine prema različitim načinima funkcioniranje jednog i drugog spola.
Ono što je sigurno – i muškarci i žene doživljavaju isti opseg emocija samo je način na koji će ih izraziti drugačiji. Zato ne možemo reći da su žene emocionalnija bića, a da su muškarci bezosjećajni. Često se dešava da neki muškarci ne mogu izraziti svoje osjećaje na način kako bi ih možda žene izražavale, ali to ne znači da osjećaji ne postoje.
Razgovor o osjećajima ključan je za tjelesnu i mentalnu dobrobit, bez obzira na spol.
Zbog čega je bitno shvatiti razliku u izražavanju emocija između spolova?
Ove razlike uglavnom predstavljaju problem u emotivnim vezama. Neke žene smatraju da ako emocije nisu izražene riječima to znači da one ne postoje. Nekada i kada žele da kažu kako se osjećaju, muškarci ne mogu naći prave riječi kojima bi opisali svoje emotivno stanje. Često ne žele priznati da se osjećaju na određen način, pogotovo ako su tužni zbog nečega jer tuga nije osjećaj koje je društveno prihvatljiv kod muškaraca.
S druge strane, žene često govore kako se osjećaju ili to jasno izraze kroz facijalnu ekspresiju pa je značajno za muškarce da budu responzivni na ovakve znake i da reagiraju u skladu s njima.
Kroz izražavanje emocija žene osjećaju neku vrstu psihičkog olakšanja dok kod muškaraca može doći do nagomilavanja emocija i ako su one negativne to može dovesti do niza neželjenih posljedica i burnih reakcija.
Važno je znati da izražavanje emocija nije stvar koja je nužno uvjetovana spolom već i za osobine ličnosti same osobe i načinom odgoja koji će oblikovati odnos prema registriranju i izražavanju emocija.
Izvor: www.vaspsiholog.com
