Kraljevski napitak – čaj

salica caja_lead
Polako dolazi vrijeme za čaj. Doduše, toliko zdravo piće bi trebali piti tijekom cijele godine, ali razumljivo je da topli napitak više odgovara hladnijem dijelu godine. Neki ga još uvijek smatraju rezerviranim samo za vrijeme prehlade. Kako bi to promijenili te ga više zavoljeni, upoznajte prošlost čaja.

Čaj se danas uglavnom veže uz Britance i njihove popodnevne rituale, no taj narod ga pije tek 350 godina, dok korijeni čaja sežu iz Kine i to davno, davno prije. Široko je poznata legenda o pronalasku čaja iz 2737. g. pr. K. kada je kineski car Shen Nung sjedio ispod drveta dok je njegov sluga kuhao vodu u koju je slučajno upalo nekoliko listova s drveta. Kako je car odlučio isprobati dobiveni napitak, tako je svijetu na neki način podario zdravlje.



Prema drugoj legendi za čaj je zaslužan indijski princ Bodhidharmom koji se preobratio na budizam te je u 6. stoljeću otišao u Kinu širiti svoje učenje.  Bodhidharma je, naime, vjerovao da treba biti budan tijekom meditacije i molitve, a budnim ga je održavalo lišće s grma čaja koje je žvakao.

Ritual ispijanja čaja

Ritual ispijanja čaja zaživio je u Kini puno stoljeća prije nego što je prihvaćeno na Zapadu. Dokaz za to su ostaci pribora za čaj u grobnicama dinastije Han koja je vladala u od 206. do 220. g. pr. K.. Ispijanje čaja je uključivalo cijeli ritual, upotrebu posebnog posuđa koje označava određenu važnost osobi koja iz njega pije, vodič za prikladno stanje uma u kojem treba biti osoba dok pije čaj te atmosferu u kojoj se pije čaj. Ritual čaja uvukao se i u taoističku vjeru koja je imala je veliki utjecaj u kineskoj kulturi u 8. stoljeću, a vjerovali su kako je svaki detalj u životu izraz života te ga stoga treba slaviti i pronaći ljepotu u svemu u svijetu.


 
Ritual ispijanja čaja se proširio i u Japan preko budističkih svećenika koji su doputovali u Kinu na studij te su rituale prenijeli u japansku kulturu. Europa se upoznala s ovim pićem tek krajem 16. stoljeća i to ga je prva počela uvoziti Nizozemska, od kuda se dalje širio kontinentom. Zbog skupoće su si čaj u to vrijeme mogli priuštiti samo imućni ljudi. U Britaniji je postao popularan zbog portugalske princeze Katarine od Braganze koja se udala za Charlesa II. te je svojom ljubavi prema čaju taj napitak etablirala kao najomiljenije piće Britanaca.

Mnogi Britanci i danas vjeruju, kao i Kinezi i Tajvanci, da priprema i konzumacija čaja može na čovjeka djelovati umirujuće. Tajvanci primjerice nazivaju svoj ritual Gong Fu i tvrde da se osoba mora fokusirati na konzumaciju čaja kako bi opustila um i duh, jer usmjeravanje pozornosti na okus i aromu čaja te promatranje listića čaja u šalici predstavlja cijenjenje i zahvalnost trenutka u kojem se nalaze. Gong Fu se zapravo koristi u grupi prijatelja te stvara toplu i intimnu atmosferu među njima. No Britanci imaju neke svoje rituale vezane za čaj – neki od njih su prva šalica čaja u danu, posjedovanje najdraže šalice, ulijevanje prvo čaja ili mlijeka u šalicu. 

Žene zaslužne za "čaj u 5"

Običaj ispijanja poslijepodnevnog čaja navodno vuče svoje korijene iz ženskih čajanki u 17. stoljeću, a za "čaj u 5" zaslužna je Anna Maria, žena sedmog vojvode od Bedforda, i to još 1841. godine. Za Anna Maria je to bio samo popunjavanje vremenske rupe između ručka i večere, a tek kasnije je to postalo vrijeme i razlog za društveno okupljanje. Obično je bio serviran u najboljem kineskom porculanu s malim količinama hrane.



Danas najviše čaja piju Škoti što ni ne čudi s obzirom je Thomas Lipton, znameniti poznavatelj čaja, rođen u Škotskoj 1850. godine. Naime, poznati fini čajevi Lipton nastali nakon što je Thomas oplovio mora i kontinente tražeći razne vrste čajeva i miješajući ih u razne kombinacije. Zastupao je i brzu dostavu čaja bez posrednika što je podržala Viktorija, kraljica Velike Britanije i Irske te carica Indije. 

Uz Lipton čajeve danas postoji još mnogo marki tog napitka, samo treba izabrati okus i način na koji ćete ga pripremiti. Mi predlažemo jedan u nizu načina za pripremu finog čaja.