Znate kako u romantičnim komedijama ili serijama junaci često upadaju u neugodne situacije? I baš se uvijek nađu na istom mjestu u isto vrijeme? Dopustite da podijelim što mi se neki dan dogodilo.
Krenula sam peći palačinke i shvatila da nemam jaja. Brzo sam navukla tenisice, jaknu i krenula pravac dućana. Dok sam razgledavala i razmišljala o potrebnom špereceraju, ugledala sam, na odjelu ulja, šećera i brašna, njega – nekadašnju kratku avanturu. Instinktivno sam se odmakla unazad i sakrila iza polica. Nismo se sreli otkako sam rodila za što je vjerojatno čuo, pa nisam htjela ni da vidi moj majčinski izgled. Podočnjaci na predmenstrualnom tenu, bez frizure, u pohabanoj trenirci…
Da, ustuknula sam i od razgovora o tome, mome novom majčinstvu i životu jer koliko god nešto premazali glazurom i posuli konfetama, slika govori tisuću riječi.
Krenula sam na brzu blagajnu, no on je već bio tamo. I opet – pribjegla sam bježanju. Na drugi kraj trgovine, u najduži red, u najvećoj gužvi. Promatrala sam ga s druge strane, dućana i života, dok sam se retrospektivno nakratko u mislima vratila nekoliko godina unazad. Brzo je došao na red i otišao, baš kao i nekada iz mog života.
Naposljetku, došla sam na red i blagajnica me s čuđenjem zapitala: "Vi ste samo radi jaja čekali u ovom redu. Znate da postoji i brza blagajna?". Nasmijala sam se i rekla: "Znam, ali za neke stvari se isplati." I stvarno. Koliko god odrasli ili djece imali, uvijek ćemo, kad se radi o ljubavi, biti djeca. A s vremena na vrijeme, dobro je prisjetiti se djetinjstva kako bi cijenili sadašnjost.
Dvojceki.com
Krenula sam peći palačinke i shvatila da nemam jaja. Brzo sam navukla tenisice, jaknu i krenula pravac dućana. Dok sam razgledavala i razmišljala o potrebnom špereceraju, ugledala sam, na odjelu ulja, šećera i brašna, njega – nekadašnju kratku avanturu. Instinktivno sam se odmakla unazad i sakrila iza polica. Nismo se sreli otkako sam rodila za što je vjerojatno čuo, pa nisam htjela ni da vidi moj majčinski izgled. Podočnjaci na predmenstrualnom tenu, bez frizure, u pohabanoj trenirci…
Da, ustuknula sam i od razgovora o tome, mome novom majčinstvu i životu jer koliko god nešto premazali glazurom i posuli konfetama, slika govori tisuću riječi.
Krenula sam na brzu blagajnu, no on je već bio tamo. I opet – pribjegla sam bježanju. Na drugi kraj trgovine, u najduži red, u najvećoj gužvi. Promatrala sam ga s druge strane, dućana i života, dok sam se retrospektivno nakratko u mislima vratila nekoliko godina unazad. Brzo je došao na red i otišao, baš kao i nekada iz mog života.
Naposljetku, došla sam na red i blagajnica me s čuđenjem zapitala: "Vi ste samo radi jaja čekali u ovom redu. Znate da postoji i brza blagajna?". Nasmijala sam se i rekla: "Znam, ali za neke stvari se isplati." I stvarno. Koliko god odrasli ili djece imali, uvijek ćemo, kad se radi o ljubavi, biti djeca. A s vremena na vrijeme, dobro je prisjetiti se djetinjstva kako bi cijenili sadašnjost.
Dvojceki.com
You must be logged in to post a comment Login