Život posvećen botanici

Bivša profesorica na zagrebačkom PMF-u nagradu "Ivo Horvat" dobila je od države za doprinos koji je dala hrvatskoj botanici i hortikulturi u proteklih 40-ak godina profesionalnog djelovanja.

– Ljubav prema prirodi i botanici otkrila sam još kao školarka. Već sam tada radila herbarije i zbirke kukaca. U srednjoj školi su mi čak dali nadimak Darwin zbog interesa koji sam pokazivala prema prirodi. Studij biologije bio je posve logičan izbor fakulteta za mene,- počela je svoju životnu priču Ljerka Regula Bevilacqua u ugodnom ambijentu zagrebačkog botaničkog vrta.

Nakon što je diplomirala, počela je raditi na Institutu za medicinska istraživanja no već nakon godinu i pol dana je prešla na radno mjesto tehničara u Botaničkom vrtu. To je bilo davne 1961. godine, a tamo je ostala raditi do danas. Napisala je brojne radove te provodila istraživanja s područja flore i vegetacije i to u primorskim krajevima na otocima Mljet, Korčula i Pelješac te u kontinentalnom djelu – u Zagorju na Strahinščici i Ravnoj gori.

Kadulja s Mljeta

– Uvijek me je tjerala naprijed ta znatiželja prirodoslovca. Izuzetno sam ponosna na otkriće dotad nepoznate biljne vrste na otoku Mljetu. Riječ je o Salviji Peloponeziji, odnosno specifičnoj vrsti kadulje. To je grčka vrsta i do mog otkrića nije bila zabilježena u flori Hrvatske.

Naći neku biljnu vrstu na području na kojemu to najmanje očekujete je najuzbudljiviji dio posla botaničara. Regula je svojim istraživanjima uvelike obogatila hrvatsku hortikulturu i botaniku, istraživanjima o Stahinščici definirala je biogeografsko područje Zagorja, a osim toga 15 godina je predavala predmet Hortikultura na zagrebačkom PMF-u.

– Botaničari imaju veliku ulogu u zaštiti okoliša, jer ona se može provoditi samo uz prirodoslovce koji imaju iskustva, dobro poznaju teren i problematiku struke. Ako želite neko područje zaštiti, morate znati sve o njemu – floru, vegetaciju, zoološke vrste i geološke fenomene. Tek se tada može utvrditi da li se s prirodom gospodari ili se ona ugrožava. Kao primjer navodim Strahinščicu gdje se nalazi jedan kamenolom sa sjeverne strane za koji sam tražila da se zaštiti i sanira jer tamo raste nekoliko vrsta koje su zakonom zaštićene, dakle ne smiju se ni na koji način zagađivati.

Istraživanja zaštićenih vrsta

Ova velika zaljubljenica u svoj posao ne miruje iako je u mirovini već deset godina. I dalje se bavi botanikom jer, kako kaže, stalno dolazi na posao još nešto dovršiti.

– Nakon što sam otišla u penziju prije devet godina, još pet godina sam nastavila predavati na zagrebačkom PMF-u, a nakon toga još dvije godine u Osijeku. Sada dovršavam neka istraživanja, a često i pišem o zaštićenim biljnim vrstama što je bilo presudno za dobivanje nagrade "Ivo Horvat".

I za kraj, otkrila nam je svoju tajnu uspjeha na poslovnom i privatnom planu:

– Imala sam sreće što mi je suprug isto botaničar pa smo oboje stalno bili na terenu i odlično se nadopunjavali. Razumijevanja je uvijek bilo tako da mi nikada nije bilo problem uskladiti poslovne obveze s obiteljskim životom.