Darija Adžaga: Hrana koju jedemo odražava naše unutarnje stanje

hrana

Ako se sjetite kako su prije funkcionirali dućani po pitanju dostupnosti prehrambenih namirnica, primijetiti ćete da su određene namirnice bile dostupne isključivo u vrijeme kad im je bila sezona. Danas je stvar ipak puno drugačija. Ne samo da su nam dostupne gotovo sve namirnice tijekom cijele godine, nego i dućani rade svaki dan u tjednu gotovo cijeli dan. Iako to daje jednu dozu galantnosti i jednostavnosti, postavlja se pitanje kakvu hranu mi doista jedemo i zašto?

„Reci mi što jedeš, reći ću ti tko si“

Činjenica je da je prehrana iznimno bitna za naše psihofizičko zdravlje. Dobra stara izreka „reci mi što jedeš, reći ću ti tko si“ u sebi krije bit našeg odnosa prema hrani. Ovdje se ne radi o tome koju vrstu prehrane zagovarate, mesnu, bezmesnu, itd. Vrlo su bitni dubinski razlozi zbog kojih jedemo ili ne jedemo neku hranu. Pritom je jako bitna iskrenost prema sebi i svom tijelu te osluškivanje koja hrana tijelu treba ili ne, kao i zašto neku hranu želimo konzumirati ili ne.

Budući da moje područje rada nije vezano uz medicinu, nutricionizam i slično, u ovom tekstu ću iznijeti perspektivu na povezanost između nas i hrane iz kuta onoga što radim. U suštini, hrana koju jedemo odražava stanje u kojem funkcionira naša psiha, točnije načina na koji funkcionira naš um. Najjednostavniji primjer je recimo odrastanje u nekom podneblju. Ukoliko ste recimo odrastali u Slavoniji, neizostavne namirnice u vašem jelovniku će biti svinjetina, kobasice, špek, itd. Naš um se tijekom djetinjstva umrežava na tu vrstu namirnica, tj. mi se navikavamo na takvu vrstu hrane i kasnije kad odrastemo naše tijelo traži te namirnice bez da uopće propitkujemo zašto jedemo tu vrstu hrane i da li bi nam odgovarala neka druga vrsta hrane. Naravno, čast iznimkama u ovom slučaju.

Međutim, hrana na koju smo navikli u djetinjstvu, kao i hrana koju mimo djetinjstva imamo u svojoj prehrani, ima puno dublje korijene nego što mislimo. Primjerice, određene namirnice koje smo usvojili u svojoj prehrani tijekom djetinjstva mogu nas energetski povezivati s obitelji ili s nekim nesvjesnim obrascima ponašanja koji postoje u obitelji.  Vrlo često se to pokaže kao istinito kod ljudi koji se počnu intenzivno baviti osobnim razvojem. Razlog toga je vrlo jednostavan. Ako gledamo iz kuta osobnog razvoja, kvalitetan samorazvoj omogućuje da u sebi osvijestimo niz toksičnih obrazaca i blokada koje nismo niti bili svjesni da postoje.

Upravo zbog toga naše tijelo traži određene namirnice. U trenutku kad promijenimo te obrasce i blokade naš um i tijelo poprimaju sasvim drugačije zračenje te traže nutritivniju i zdraviju hranu koja rezonira s našim novim psihofizičkim stanjem. Također, na takav način se smanjuje i potreba za rafiniranim i toksičnim namirnicama.

hrana

Foto: pixabay.com

Stres, prehrana i um

Povezanost između naših unutarnjih stanja i hrane je svima vrlo poznata kad smo pod stresom. Velik broj ljudi kad je pod stresom povećava unos hrane. Kad se u svakodnevici dogodi neka situacija koja je akutna i protkana stresom, očigledno je zašto povećavamo količinu namirnica koje unosimo u sebe. Stresne situacije stvaraju tenziju i napetost koju ublažavamo s hranom. Međutim, ta tenzija i napetost postoje i ostaju u našem tijelu i umu i nakon što prođe akutna, stresna situacija. Rezultat toga može biti unošenje veće količine hrane u tijelo nego što nam je doista potrebna, kao i želja za određenim namirnicama koje nisu nutritivno bogate, a na koje se doslovno navučemo, kao što su slatkiši, grickalice, fast food, itd.

Na neki način, dok su tijelo i um tenzični (što može biti potaknuto raznim razlozima koji se kriju u našoj psihi), mi smo ovisni o hrani i o određenim namirnicama. To ne znači da kad bi bili opušteni da ne bi konzumirali hranu, već da ne bi o njoj stalno razmišljali (što ćemo jesti, kad, koju ćemo hranu kupiti, kako ćemo ju pripremiti, itd.).  Kad se naše tijelo i um opuste na dubljoj razini, tada se balansira i količina hrane koju unosimo u sebe, kao i kvaliteta namirnica koje unosimo u sebe. To ne znači da nećete pojesti više nikada ništa slatko, fast food ili neke slične namirnice, već da ćete to činiti kad vam dođe gušt za takvim namirnicama tj. kad osjetite stvarnu potrebu za takvim namirnicama.

Danas postoje brojni programi za gubitak kilograma i velik broj ljudi se bori sa svojom kilažom. Kad se stanje našeg uma promijeni, kad se promijene toksični obrasci i blokade koje imamo u sebi, tada se prehrana i kilaža počnu same od sebe regulirati. Kad je um u balansu, tada je i tijelo u balansu, a taj balans se odražava kroz svjesniji i zdraviji pristup izbora namirnica.

Prejedanje i izgladnjivanje su pokazatelji debalansa

Osnovno pitanje kod prehrane je unosite li u sebe tijekom dana više hrane nego što vam je potrebno? Velik broj ljudi tijekom dana pojede puno više hrane nego što doista trebaju. To je tipičan primjer vrlo niske razine energije ili debalansiranog energetskog stanja koje se s unosom hrane pokušava kompenzirati. Ista stvar je i s izgladnjivanjem, prilikom kojeg velik broj ljudi živi na kavi i ciagretama te eventualno  u nekom trenutku u danu pojedu malu količinu hrane. I u jednom i u drugom slučaju, takav pristup neće promijeniti naše energetsko te psihofizičko stanje.

Konstruktivan pristup prehrani

Forsiranje za izbacivanjem neke vrste hrane iz života je kontraproduktivno. Određenu hranu jedemo zato što određeni podsvjesni slojevi u nama traže takvu vrstu hrane. Ako želite nadvladati određenu prehrambenu naviku, bilo bi jako dobro otkloniti dubinski uzrok zbog kojeg konzumirate tu vrstu namirnica. U protivnom, ako na silu želite izbaciti neku namirnicu iz prehrane, tada ćete tu nezdravu naviku zamijeniti s nekom drugom. A to u krajnjoj liniji nije rješenje.

Inače, ljudi kad se odluče na osobni razvoj imaju puno prioritetnijih stvari na kojima žele raditi i koje žele posložiti u svom životu nego što je način prehrane. Međutim, sam rad na poslagivanju nekih puno bitnijih stvari može ujedno promijeniti i naš tjelesni i umni otisak što će istovremeno dovesti i do promjene kvalitete prehrane.

Darija Adžaga je stručnjakinja za razvoj ljudskih potencijala i osobni razvoj. Diplomirani je sociolog i certificirani life coach četverogodišnje In Optimum Coaching Akademije. Educirana je kroz dugogodišnje pohađanje brojnih tečajeva i seminara iz područja osobnog razvoja, emotivnog i ciljnog managementa, međuljudskih relacija, komunikologije i coachinga. Kroz edukaciju ovladala je nizom modernih metoda, tehnika i procesa osobnog razvoja koje koristi u praksi i u svom programu.

Autorica je i predavačica LifeSHIFT programa (www.lifeshiftprogram.com), koji se bavi razvojem osobnih potencijala na sistematiziran, jednostavan i učinkovit način. U Zagrebu redovito održava seminare i radionice. Uz radionice i predavanja, bavi se i individualnim radom kroz metodologiju LifeSHIFT coachinga.

U svojim istraživanjima i radu najviše se fokusirala na razvoj i reprogramiranje strukture uma kroz cjeloviti pristup koji obuhvaća osvještavanje i mijenjanje životne strukture (misaone forme, vjerovanja, emocije, sve vrste odnosa, nepoželjna i ograničavajuća iskustva i životni segmenti te ostali mehanizmi uma) kroz metode i tehnike osobnog razvoja koje u konačnici dovode do razvoja svjesnosti i autentičnosti. Na tim područjima priprema i stvara daljnje projekte.

www.lifeshiftprogram.com
[email protected]
+ 385 (0)98 19 04 307