Krivnja može biti poput otrova ili poput feniksa

krivnja

Kad  postanemo svjesni emocija koje osjećamo, počinjemo primjećivati da u nama postoji i određena količina krivnje. Krivnja je emocija koja može imati dvosjekli utjecaj na naš život. Ukoliko nemamo dovoljno znanja i nismo svjesni ove emocije na adekvatan način, ona postaje poput otrova koji suptilno nagriza cijeli naš život. Međutim, ukoliko ju percipiramo na adekvatan način, ona postaje poput feniksa te može u velikoj mjeri može promijeniti nas kao osobe i našu percepciju. Pa, kako na adekvatan način percipirati krivnju?

Krivnja kao etički i moralni kompas

Krivnja u svojoj osnovi služi kao samoregulativni mehanizam. Uvijek kad na ovaj ili onaj način narušimo moralne ili etičke vrijednosti sebe ili drugih, pojavit će se osjećaj krivnje. Kad napravimo nešto loše nekoj osobi ili napravimo nešto protivno sebi, nećemo se osjećati dobro zbog toga i napravit ćemo sve da to ispravimo. Svaka psihički zdrava osoba u ovakvim situacijama osjetit će ovaj osjećaj i to je prirodni pokazatelj psihičkog zdravlja.

Osim toga, ovakav oblik krivnje je opravdan i motivira nas da budemo bolja osoba, korigiramo svoja ponašanja za buduće akcije te nam omogućava da se razvijamo. Kad kažem da je ovakav oblik krivnje opravdan, tada mislim na to da smo svojim svjesnim ili nesvjesnim ponašanjem nanijeli štetu sebi ili drugima.

Ne postoji osoba koja barem jednom nije iskusila ovaj oblik krivnje, tj. opravdanu krivnju. Obično u takvim situacijama kažemo nekome ili mislimo u sebi da nas “peče savjest“. Takve situacije bilo bi dobro iskoristiti i gledati ih kao temelj vlastitog razvoja, jer upravo ona nas poput feniksa može unaprijediti kao osobe.

Projicirana krivnja djeluje poput otrova

Krivnja o kojoj sam pisala nije sporna i s njom, ako smo je svjesni, možemo vrlo elegantno baratati. Međutim, postoji još jedan oblik krivnje koji može biti vrlo toksičan za naše psihičko, pa i fizičko, zdravlje, a to je nametnuta ili projicirana krivnja. Projicirana krivnja nije uzrokovana našim svjesnim ili nesvjesnim djelovanjem, nego nam se nameće izvana od strane ljudi s kojima smo bliski. Bez obzira radi li se o roditeljima, prijateljima ili intimnim/poslovnim partnerima, uloga i svrha ove krivnje je manipulacija.

Kod projicirane krivnje, obično nama bliski ljudi verbalno ili neverbalno pokazuju da nismo na neki način zadovoljili njihove želje, očekivanja, ciljeve ili namjere. Ukoliko upadnemo u ovu toksičnu igru, izgubiti ćemo ogromnu količinu energije, osjećat ćemo se jako loše, plesat ćemo kako drugi žele te nam neće bitno jasno što činimo krivo, premda ćemo imati osjećaj da nešto činimo krivo.

Ljudi skloni nametanju krivnje ili i sami imaju ogromnu količinu krivnje u sebi ili koriste nametanje krivnje kao oblik manipulacije. Kad nam netko nameće krivnju, taj osjećaj nije ni najmanje ugodan. Zašto? Zato što uopće nismo odgovorni za ono što nam se nameće, a i najčešće su to u potpunosti nerealne stvari koje nemaju veze s našim životnim vrijednostima, stavovima i stilom života.

Primjerice, ako nam netko prigovara što se ne javljamo dovoljno ili ne provodimo dovoljno vremena s tom osobom, a ta osoba nam ne odgovara i realno nemamo potrebu za većim kontaktom s njom, iz osjećaja nametnute krivnje možemo napraviti dvije stvari. Prva je da ćemo početi ulagati više vremena u tu osobu iako to ne želimo, a druga je da ako to ne napravimo osjećat ćemo se loše i imat ćemo težak osjećaj u sebi zato što ne dajemo osobi ono što traži od nas. Naglasak je na onome što netko traži od nas, a mi to zapravo ne želimo.

krivnja

Prihvaćanje projicirane krivnje

Mi čak možemo na svjesnom nivou poricati ono za što nas se krivi i ne slagati se s time, ali osnovni pokazatelj da li je to ušlo u nas je osjećaj koji imamo nakon razgovora te muči li nas to. Ako da, tada je određena osoba uspijela u nametanju krivnje i bez obzira postupili mi ili ne kako ta osoba želi, mi ćemo osjećati krivnju.

Da bi netko uopće mogao projicirati krivnju na nas mora postojati jedan preduvjet, a to je da moramo biti vezani za osobu koja projicira krivnju na nas, tj. moramo iskušavati određeni oblik ovisnosti za neku osobu. Vrlo često projiciranje krivnje može biti vrlo suptilan mehanizam manipulacije u odnosima roditelj-dijete. Najjednostavniji primjer projiciranja krivnje u ovakvim relacijama je financijska ovisnost. Dijete je financijski ovisno o roditeljima i, nažalost, vrlo često mora prihvaćati nimalo ugodne igre manipulacije putem krivnje jer mu cjelokupna egzistencija ovisi o roditeljima. Međutim, kad dijete odraste i osamostali se, igre manipulacije nestaju u potpunosti ili padaju na minimum.

Izlazak iz začaranog kruga krivnje

Sve napisano može biti jako dobar poligon za preispitivanje krivnje koja vam se javlja u životu. Prvi korak je da prepoznate koji oblik krivnje osjećate. Ukoliko se radi o opravdanoj krivnji, razmislite što možete napraviti da ispravite grešku koju ste učinili sebi ili nekom drugom. Djelujte i promijenite svoje ponašanje ili sanirajte situaciju sukladno šteti koju ste nanijeli.

Projiciranu krivnju ćete možda u početku malo teže prepoznati, jer nećete moći ili htjeti sami sebi priznati da vas netko manipulira krivnjom ili će vam biti teško prihvatiti da vi doista niste ništa krivo napravili (koliko god ovo čudno zvučalo). S ovim drugim slučajem susrest će se oni koji su tijekom cijelog svog života bili izloženi nametanju krivnje te se taj osjećaj toliko zavukao u njih da više nisu u stanju razlikovati kad su doista nešto krivo napravili, a kad nisu. Kod prepoznavanja ove krivnje može vam pomoći jedna kratka introspekcija i logičan pristup. Primjerice, možete se zapitati vrlo očito pitanje – jesam li stvarno nešto krivo napravio/napravila te što vi doista želite činiti ili ne činiti u toj situaciji?

Darija Adžaga je stručnjakinja za razvoj ljudskih potencijala i osobni razvoj. Diplomirani je sociolog i certificirani life coach četverogodišnje In Optimum Coaching Akademije. Educirana je kroz dugogodišnje pohađanje brojnih tečajeva i seminara iz područja osobnog razvoja, emotivnog i ciljnog managementa, međuljudskih relacija, komunikologije i coachinga. Kroz edukaciju ovladala je nizom modernih metoda, tehnika i procesa osobnog razvoja koje koristi u praksi i u svom programu.

Autorica je i predavačica LifeSHIFT programa (www.lifeshiftprogram.com), koji se bavi razvojem osobnih potencijala na sistematiziran, jednostavan i učinkovit način. U Zagrebu redovito održava seminare i radionice. Uz radionice i predavanja, bavi se i individualnim radom kroz metodologiju LifeSHIFT coachinga.

U svojim istraživanjima i radu najviše se fokusirala na razvoj i reprogramiranje strukture uma kroz cjeloviti pristup koji obuhvaća osvještavanje i mijenjanje životne strukture (misaone forme, vjerovanja, emocije, sve vrste odnosa, nepoželjna i ograničavajuća iskustva i životni segmenti te ostali mehanizmi uma) kroz metode i tehnike osobnog razvoja koje u konačnici dovode do razvoja svjesnosti i autentičnosti. Na tim područjima priprema i stvara daljnje projekte.

Foto: Pixabay.com