Hi, what are you looking for?
Ponekad, kad se želim vratiti u realnost, samo se uhvatim čitanja komentara na društvenim mrežama.
U glavama nas, malih ljudi, kraljevi, prinčevi, predsjednici, filmske ili glazbene zvijezde su nedodirljivi, daleki i sačuvani od svakakvih zala.
Najgore mi je kad svi oko mene, moji bliski i oni manje bliski, znaju što je najbolje za mene i kako ja ili netko...
Često se kraj odnosi na rastanke, odvajanja, razvode, prestanke prijateljstva. Međutim, ne mora kraj nečeg doslovno značiti baš kraj – kraj.
Kod takvih tema često imam osjećaj kao da nama, malim ljudima, netko odozgo baci kost da se imamo čime zabavljati po kavama.
Tješiš se onom poznatom - godine samo broj i kako nisu važne. Važan je duh i glava...
Još su mi bolje one izjave da nakon razvoda nikad više neće davati u odnosu toliko sebe, neće se toliko otkrivati…
Čula sam nekoliko "izvrsnih" opravdanja svojih poznanica, prijateljica kad ih je tip ili muž prevario i one su uredno prešle preko toga.
Prije neki dan pita me jedna meni draga i nadasve posebna osoba: Ne misliš li da si predugo sama nakon razvoda?
Je li mi bolje biti okružena negativnim ljudima koji u svemu nađu problem ili se jednostavno maknuti iz njihova života i napraviti sebi jednu...
Nemoj se vezivati za mene, nisam ti ja jedna od onih koje traju zauvijek.
Iz osobnog iskustva "veza bez obaveza" je totalno sranje i završi prije ili kasnije, i to završi tako da obavezno netko od aktera plače...
Često se susrećem s pričama kako je ljudima na neki način teško ponovno upustiti se novu vezu nakon razvoda, čak i kad prođe nekoliko...
Oduvijek su me oduševljavali ljudi koji u svemu u životu igraju na sigurno.
Svekrve su neiscrpna tema i svaka ženska kava, svako žensko druženje s mojim prijateljicama je barem malo uljepšano temom svekrve.
Mislim si, budući da nam je sve online, zašto ne bi bila i ljubav!?