Podjele nas razdiru...

Moram priznati da mi se ime u pubertetu nije previše sviđalo, ali razumjela sam čak simboliku i razlog zbog kojega…

Nema mi ljepših rečenica od onih dobrih, starih poput: “ Život piše priče...”   

A što čovjek i može raditi kad ga čeka kiša na svakom koraku? 10 epizoda, do 5 ujutro, bez da sam…

U subotu sam, nakon milijun godina, konačno krenula na neki sportsko-rekreativni izlet, ili ti planinarenje, u organizaciji divne Nene, vlasnice…

Evo, ne znam koliko čovjek ima “puberteta” ili ti kriza.

Heklanje, mačke i kriza srednjih godina savršeno idu jedno s drugim.

A i tako se kaže da počistiš prvo ispred svoga praga.

Suočiti se i pokušati doći do nekog zaključka i eventualne promjene u modelu ponašanja doista nije lako, bilo da se…

Vidjeti nečiji iskreni osmijeh nakoh toliko godina... Neprocjenjivo!

Bliži se kraj svijeta!?  Pa, zar se u panici i strahu ne rade najveće životne greške?

Valjda su te društvene mreže, blogovi, forumi, pa još i ako ne moraju biti potpisani pravim imenom i prezimenom, pravo…

Doista, nismo svi isti pod ovim suncem. I nemamo svi ista prava.

Stvari idu same od sebe. Ne treba ih požurivati, gurati, izazivati ili provocirati.

Kako podnosite poraz? Ustanete se, kao prava diva, otresete prašinu, pa nastavite dalje?

Zavidni, hladni, gladni svega i svačega. Prepuni zajedljivih komentara i kritika dok gledamo druge.

Sapienti sat. Pametnome dosta. Ako imaš imalo soli u glavi, shvatit ćeš što ti govorim.

I zato me briga. Zato me zanima što im se događa u glavi.

Gledajući snimke sa zagrebačkog Jaruna, shvatila sam da smo negdje debelo pogriješili. A ono što me posebno zgrozila je riječ…

I tako naslovi popularnih portala poprimiše ogromne razmjere konverzacije između mene i moje babe, žene koja ja jedva imala četiri…

Postoje neke bitke koje se ne mogu dobiti. Postoje neki pozivi koje nikako ne možete odbiti.

Krive bivše muževe, bivše žene, majke, očeve... Neki čak krivce pronalaze u braći i sestrama.

Obećavam da ništa neću obećati, pa tako niti ispuniti... 

Osobno su mi najgori oni koji, na prvu, svemu kažu NE.

Recite vi meni, tko može živjeti pod konstantnim pritiskom natjecanja i težnja prema boljem?

Malo tko sebi može “dopustiti” različite herojske kombinacije i pritom ispasti fora, sexy...

Čudni su dani iza nas. Je više ne znam trese li mi se tlo pod nogama, je li me hvata…

Kraj godine nas uvijek uvuče u priču o donošenju novogodišnjih odluka koje nikad ne izvršimo do kraja.

Sjećate li se te krilatice? Znam kako su neki od vas premladi da bi se toga uopće sjećali.

Naučila sam osluškivati svoje tijelo. Znam ja kad njemu nešto smeta.

Kažu da se iz prošlosti uči i da iz vlastitih, a i iz grešaka ljudi kojima si okružen, treba učiti.…

Zaista se iskreno divim ljudima koji nisu poput mene, koji nemaju to „ što na umu, to na drumu“. Vjerujem…

Anthony de Mello je još 70-ih godina prošlog stoljeća upozoravao na to koliko čovjek ubrzava svoj život i kolika je…

Od prvog razreda, taj tjedan kada si redar, daje ti neku posebnu odgovornost. Sav si važan!

Puno je toga nevidljivog u ovoj državi. Bitno je, očito, oku nevidljivo.

Objasnit ću vam o čemu se točno radi.

Čovjek uči dok je živ. To je osnovno pravilo u mome životu. Svaki dan neki novi izazov, čisto da mi…

Nemojte biti puni predrasuda i osuda i pokušajte shvatiti tu dozu ponosa koju jedna takva fotografija pokazuje.

Kako god da okreneš, nikad ne valja! Eto, to vam je moj zaključak nakon malo razmišljanja.

Gospodična je dobila DikPik iz naslova. S milijun uskličnika se krenula zgražati, a ja smijati. Što ćeš?

Što mislite o ženstvenosti, senzualnosti i dostojanstvu?

Imam neobičan talent - pamtim gluposti!

Zvala sam i zvala… Ili se nitko ne javlja ili je zauzeto!

Pale nije sam na svijetu. Vjerojatno nikada ni neće biti.

Photoshopirane fotografije, iscrtana lica, napumpane usne… Zar je to realnost?

Iz poštovanja prema toliko važnom organu, Maternica je zaslužila veliko M.

Sve manje razmišljam o kupovini vlastitog stana, a sve više o tome hoću li biti spremna za dom, starački dom…

Za kraj ću samo navesti jednu kratku opservaciju. Prigodna je.

Lako je tuđim mlatiti, kažem vam. Prelako. Lako je prebaciti odgovornost na nekog drugog...

Nego, što je to sloboda i jesmo li uopće slobodni?

Lagano mi je dosta svega. Ponajviše mi je dosta ove susjede koju svaki put čujem kako zavrišti kad upalim perilicu…

Sve životinje ravnopravne, samo su neke ravnopravnije!

Kako svi sa svih strana vrište „ostani doma“, ja sam odlučila, po prvi puta u životu, biti poslušna.

Zaboravljamo… Brzo čovjek zaboravi sve.

I taman kad čovjek pomisli kako ne može gore, priroda ga iznenadi!

Možda samo prati ruke?

Negdje smo krenuli krivo u svim ovim prozivkama, moraliziranjima i komentarima.

Moguće da ću zvučati posve nezahvalno i bezobrazno, ali sva situacija oko korona virusa me danima nasmijava.

Doista je jasno da Hrvati, osim što znaju sve o nogometu, rukometu i sličnim sportovima, apsolutno znaju sve, odnosno neprikosnoveni…

I shvatim, ja nju mrzim. Totalno je (danas) mrzim! Nešto tako uzbudljivo nisam doživjela mjesecima.

Znali smo reći kako papir trpi svašta, a ja bih rekla kako Facebook, Twitter, Instagram, Snapchat, Tik-Tok i ostalo, što…

Tupost i sram, nemoć i ignoriranje...

Nevjerojatno je to kako vrijeme brzo prolazi.

Suvremeno društvo omogućava čuda, vjerovali vi tome ili ne.

Ne podcjenjujte moć čuvara cekera.

Spomenula sam i neku krepanu mačku, a kako me većina smatra duhovitom, osvojila sam priličan broj smajlića tom objavom.

Gdje je nestala "zlatna" sredina?

Žena ženi ide na živce. 3Ž! Još ako je u sve to uključen neki Facebook ili Instagram algoritam!

Mama, tata i dva parazita.

Istina, postoje neke biološke razlike, ali čovjek bi trebao biti čovjek. Prije svega dobar. Ljudska vrsta. Više od životinje.

Ponekad nam treba distanca da bismo bolje sagledali sve kvalitete stvari ili osobe koju promatramo. Nije svako zlo za zlo,…

Nezahvalno je to. Znam. Pa sve te traume i okrivljavanje... Ah... Teška, nezahvalna tema...

Ja samo pjevam, ja samo sviram...

Ništa ja ne moram, ja sam se namorala.

Svatko će vam reći da trebate istaknuti vlastitu, prirodnu ljepotu i ne pokušavati biti netko i nešto što niste.

Znanje i Vorto Palabra s ponosom predstavljaju novo izdanje klasika Raya Bradburyja Fahrenheit 451.

Trećeg nema! Ili jesi ili nisi, ili imaš ili nemaš!

Iskreno se nadam da znate odgovor.

Ne laprdaj, ne krivi, ne opravdavaj - djeluj!

Nije mi privlačan. Ne pišem zato. On je mirisan. Oko njega ide neki val divnog parfema. Zatvorim oči i udišem.

Jeste li sigurni da poznajete svoje prijatelje, odnosno mislite li da ste svoje prijatelje upoznali s najskrivenijim mislima, tajnama i…

Nemaš što nego osjećati ponos, razviti zastavu...

Vjerojatno je ovo ŠTO...

Često ja razmišljam o glupostima, o stvarima kojima uopće ne bih trebala uzrujavati ovu svoju lijepu glavicu. Što ćeš!?

Postoji jedna tužna istina koju ja zovem uvijek „ostaneš posran“.

Jedino sa sigurnošću znam da je ono što je meni normalno, vama, vjerojatno, potpuno blesavo. I što sad ljubav ima…

Tu smo da bismo ispunile neke vaše želje. Nemojte se sramiti tražiti.

Odrastanje u osamdesetima bilo je blagoslovljeno prijateljima koju su uspješno uspijevali nabaviti Erotiku koja je kružila od razreda do razreda.

Ako kojim pukim slučajem vidite, budite mi investitor…

Kao prava grešnica priznam i da kažem: „Bože, uzmi ciglu…“

Osim mojih već poznatih zaključaka kako se Hrvati uopće ne ševe, došao je red da pričam i o demografskoj politici.

Ustraj na svom čudnom i blesavom putu. Putu na kojem uvijek možeš pobijediti jednog Mrakonju!

Prava je ljubav postojana unatoč nevoljama. 

Umornome se ne seksa. A ni onome koji se utrkuje s rokovima, mobingom i slični novotarijama moderna doba.

Šetnje dućanima s Ruskim Princem su sve osim dosadne.

Kobile trče počasni krug je knjiga za sve (ne)spretne i (ne)sretne.

Jer pet do podne je za štošta u ovoj državi.

Jučer me prijateljica priupitala kakvog bih muškarca sebi poželjela.

Očito je da sjeme može i posijati i primiti svatko. Bez uputa, bez obrazovanja, bez dozvole…

Predrasude sretnemo svake minute u svome životu i predrasuda je ono što nas, na koncu, i odvaja od drugih ljudi.