Kako u ovo divlje vrijeme biti svoj, kako biti autentičan kad te se stalno tjera u krda koja nisu tvoja.

Čim vidim plavo nebo bez ijednog oblačka, pogledam s terase plavo more, odmah znam da će ovo biti jedan super…

Kad sam imala nešto manje od 40, sama sebi sam dala „zadatak“ da ću do 40 i neke naći partnera.

Često sam plivala kroz život uzvodno što je samo po sebi bilo vrlo teško, mučno, naporno i iscrpljujuće.

Kako sebi dozvoliti da drugi ispiru usta tvojim životom, a sve je bilo tako sjajno i savršeno?

Podrška, potpora, pomoć, savjet, smijeh i suze – sve se dijeli i stvarno, kad je na pola sve je lakše.

Treba li nam literatura za nauku o sreći, zadovoljstvu, ispunjenosti, svrsi života?

Uvijek mi bude zanimljivo kako se po tim ženskim kavama često uzme jedna od neprisutnih prijateljica u usta.

Često mi kažu: „Uh, komotna si...“ Odgovor je uvijek isti. Da, jesam, komotna sam jer mi se može, jer si…

Iako more nije ni približno po temperaturi kao što je ljeti, ipak je podnošljivo kupanje, osvježavajuće.

Ponekad, kad se želim vratiti u realnost, samo se uhvatim čitanja komentara na društvenim mrežama.

U glavama nas, malih ljudi, kraljevi, prinčevi, predsjednici, filmske ili glazbene zvijezde su nedodirljivi, daleki i sačuvani od svakakvih zala.

Kod takvih tema često imam osjećaj kao da nama, malim ljudima, netko odozgo baci kost da se imamo čime zabavljati…

Tješiš se onom poznatom - godine samo broj i kako nisu važne. Važan je duh i glava...

Mislila sam da je samoća često rezervirana za ljude koji su, kako mnogi vole reći – oštećeni (što god to…

Iako zazirem od aplikacija za upoznavanje, jer sam čula svakakve priče prijatelja koji su redovito tamo, i sama sam ponekad…

Jesam li ja žena i supruga po njegovim parametrima da bih isto to mogla tražiti od njega?

Postoji od pamtivijeka i nije nešto čemu bi se trebali čuditi, ali kad se prevara dogodi, gotovo uvijek se propitkujemo,…

Već sam htjela nastaviti prepisku sipajući svu svoju ljutnju, bijes i žuč nakupljenu godinama, ali sam stala.

Jedna od postavki s kojima sam odrasla i s kojima mi je još od ranog djetinjstva „ispran mozak“ je to…

Nikad nije bilo lakše upoznavanje drugih ljudi, sklapanje novih poznanstava i veza, prijateljstava, a nikad nego sada nije više usamljenih…

Prijatelja kojeg ne moraš vidjeti godinu dana, ali onda kad se jednom vidite, lepršavo nastavite tamo gdje ste stali..

Uz svoje najbolje namjere da se iskopčaš, isključiš jednostavno ne možeš, ne daju ti, kokošinjac je jači.

U posljednje vrijeme sve češće me salijeću i oblijeću zauzeti muškarci. Muškarci koji su u dugogodišnjim vezama, muškarci koji su…

Zanimljivo je da kad sam bila mlađa nisam to nikad radila. Nikad se nisam stizala baviti analizama

Uvijek me zanimalo je li i kako je moguće da, ako s jednom osobom duže vrijeme imaš isključivo samo seksualnu…

Budim se, ne ustaje mi se. Ležim u krevetu i razmišljam. Danas mi je rođendan.

Dok ne postaneš roditelj i dok ne prođeš fazu od malog do velikog djeteta, ne shvaćaš težinu i istinitost ovih…

Svima se svidjeti, naravno, to je bilo neizostavno jer kako drugačije osim da te svi moraju voljeti?!

Sve je više prijatelja, poznanika i dragih mi ljudi koji su razvedeni ili prolaze mučan postupak razvoda.

Ne tako davno, na vlastitoj koži sam spoznala svu moć i jačinu one svim na dobro poznate: „Žena je ženi…

Kažu da je za sreću je potrebno malo. Sreća je u malim, sitnim trenucima, stvarima, malim ljudima i našim malim…

Nitko me nije naučio da moram znati postaviti granice prema drugim ljudima, nisu me niti naučili da ne moram trpjeti.

Zašto se i dalje baviti bivšim partnerima koji ih više gotovo niti ne doživljavaju, osim u segmentima u kojim moraju,…

Stvarno je jako žalosno da i dan danas uopće primjećujemo i dijelimo ljude...

Prvašić je odjednom postao tinejdžer kojeg šora pubertet na najjače. Tinejdžer koji za sebe misli kako je najljepši i najpametniji…

Usput, letimično razmišljam, hoće li netko od naše generacije ući u 90 i neke godine?

Nema mi gore nego kad me u usranom periodu života, a svi ih imamo, netko pita kako sam?

Obrazac ponašanja „praviti se lud“ mi je postao izuzetno iritantan i sve ga više primjećujem.

Vjerojatno negdje oboje premještamo pitanje po glavi; zašto se ne javlja? Zašto?

U danima paklenih vrućina ni more nije neko sretno rješenje

Pitam se gdje i kako slobodne žene ili muškarci srednjih godina mogu ili upoznaju potencijalne partnere za vezu, brak? Znam…

Gdje ima volje, ima i načina, kako u svemu u životu, tako i u vezama na daljinu.

Kad uploviš u neke srednje godine onda se vrlo teško prilagođavaš.

Prvi put u životu sam bila kod psihoterapeuta. Koliko sam se veselila tom susretu, istovremeno toliko me bilo i strah.

Žene masovno zatvaraju oči pred prevarama svojih supruga praveći se da je sve u redu.

Ako nešto mrzim iz dna duše, onda mrzim rastanke. Bilo kakve rastanke. Jednostavno ih ne volim, ne osjećam se dobro…

Imati dijete nije samo kupiti mu najnoviji iPHONE, najskuplje top tenisice i super PS5, ili koji je već po redu…

Biti ljubavnica, zadovoljavati se komadićima koje dobivaš jedino onda kad On ima vremena za tebe.

Problemi se ne rješavaju sami od sebe.

Moderno doba, rekla bih, proizvodi lutke, jedna pored druge. Sve do jedna iste.

Upravo takvi ljudi nađu smisao u svemu, bilo kakav, pa čak i u besmislenim tekstovima, našaranim platnima i koje čemu…

Klasično, svake godine, pa tako i ove, sve žene oko mene vidno su opterećene svojim izgledom i nakupljenim kilogramima.

Uvijek svi možemo više, svi možemo bolje, nema tu iznimke, samo uvijek nešto čekamo.

Ne znam kako vi, ali ja često volim saslušati tuđa iskustva i savjete, iako nekako na kraju ispadne da ustvari…

Kad samo malo bolje razmislim, koliko je veza, odnosa, prijateljstava pa čak i brakova bilo pošteno narušeno ili je puklo…

Nikad nisam bila od onih koji se vode krilaticom "kako ti meni, tako ja tebi".

Bojim se uopće i pomisliti kako je sve manje pravih prijateljstava ili ih možda čak gotovo više i nema.

Gledaj, bolje ti je da se makneš od mene. Sa mnom samo gubiš vrijeme.

Jednom kad žena odustane, to znači da je dala sebe do kraja...

Rekla bih za sve takve - lako je tuđim po koprivama mlatiti!

Zvuči odlično, iako realizacija često poprilično šteka, ne kod svih, ali kod većine.

Mislim da ništa više nije onako kako bi ustvari trebalo biti ili onako je bilo kad sam ja bila dijete.

Godina borbe, neizvjesnosti i godina s postavljenih barem 1000 pitanja na koja niti dan danas nisam dobila odgovore.

Živjela sam jer živjeti se mora, od danas do sutra, od sutra do prekosutra i tako iz dana u dan

Po svim navedenim parametrima izgleda da lagano postajem čangrizava dama, srednjih godina...

Same, rastavljene, sastavljene, samohrane, udovice, one u braku, one s djecom ili one bez djece...

Puno puta u životu sam nekog radi nečeg čekala. Nekad bih dočekala, češće bih čekala uzalud.

Nekad pomislim, što te život više lomi toliko si jači, više si otporniji...

Obožavam jesen i sve ono što nam nosi.

Što sam starija, rekla bih, moguće i kao da sam pametnija. Možda ne pametnija, ali svakako mudrija.

Samoća je zaista opasna i zaista stvara ovisnost jednom kad je onako pošteno okusiš i probaš.

Kakvi prijatelji trebaju ili bi trebali biti?

Kupila sam kutiju. Jednu šarenu, poveću kutiju. U kutijus sam odlučila staviti stvari mojih roditelja koji, nažalost, više nisu sa…

Tip me oduševio, kako bi se reklo, izuo me iz cipela jednim potezom, lansirao me u svemir.

Uskoro kreće vreva i galama i ovo vrijeme treba iskoristiti za napuniti baterije, za nahraniti dušu.

O da, šezdeset dana je jako, jako puno. Svašta se izdogađa čovjeku u tom velikom, a ustvari malom periodu.

Moje vrijeme izolacije je završilo manje više uspješno, rekla bih. Preživjela sam biti u kući, jedva nekako, ali jesam.

Ako nešto obožavam, onda obožavam te sive, tmurne dane, tada se najbolje osjećam.

Svaki sakupljač će u potpunosti razumjeti što želim reći, jer svi smo mi sakupljači tako različiti, a ustvari smo svi…

Kako te emocije samo tako nestanu, kako to sve odjednom samo splasne i rasprši se?

Zar nam se stvarno život sveo na to da stalno kukamo, plačemo, žalimo se i u da u ono malo…

Samoća mi uopće teško ne pada, dapače, često je obožavam u jednu ruku, na neki način. Iskreno joj se divim.

Naškurilo se nešto jutros nebo…

Ne javljam se... Satima, danima, možda će proći i neki mjesec. 

Ako za nešto mogu reći da je kompleksno i zamršeno u ovom životu, onda su to međuljudski odnosi.

Ne znam, ali naučila sam, doduše, tek nedavno, ali ipak jesam, da uvijek na kraju ostaješ sam sebi i da…

Kažu da kad se dobro isplačeš, da ti je puno lakše...

U posljednje vrijeme sve se više pitam što se događa s ljudima? Što se događa u ljudskim glavama?

Ponekad mi se čini da život ima zadatak, ne jedan, već više zadataka, ali trenutno mi je najvažniji u kojem…

Gdje se skriva sreća?

Neki dan, umrlo je jedno prijateljstvo. Nije to obično prijateljstvo, bilo je to jedno veliko i osebujno prijateljstvo.

Uživam u posljednjim trenucima babljeg ljeta.

Nisam baš neki ljetni tip. Iskreno, nisam nikakav ljetni tip, ali trudim se biti.

Nažalost ili na sreću, više ni sama ne znam što je ispravno - vrijeme će pokazati.

Osam godina pišem, piskaram, bacam svoje misli i istovremeno ih pretačem u redove, jedan ispod drugog.

U nekakvoj fazi života sam kad jedino što mi treba je sigurnost i životni mir.

Razmišljam kako mi ustvari nedostaju one puste i tihe ulice, one ulice bez automobila, bez autobusa bez buke i ispušnih…

Tada su mi oni koji su imali 40 izgledali turbo staro. Iskreno, tada sam se stvarno bojala i same pomisli…

Srećom nije ravnica, inače bi bilo strašno dosadno.